Bečki lekar Franc Mesmer je krajem osamnaestog i početkom devetnaestog veka prvi primenjivao animalni magnetizam, zapravo neku vrstu sugestije u lečenju. Mesmerizam, tako nazvan po svom autoru, danas se smatra paranaučnom metodom. Ceo vek kasnije francuski apotekar Emil Kue, koji se interesovao za psihu, bavi se autosugestijom. Iako je zvanična medicina ne priznaje kao metod lečenja, psiholozi tvrde da je u podsvesti pohranjeno mnogo više moći, nego u svesti čoveka. Zagovornici autosugestije tvrde da ako podsvest prihvati ciljeve svesti, tada se oni ostvaruju bez izuzetka. Naučnici iz ove oblasti su umereniji. Oni se slažu da nesvesni deo psihe može da bude saveznik tokom borbe za neki ostvarljiv cilj. Autosugestija i zdravlje povezani su od njenog nastanka iz prakse lekara i apotekara.
Placebo efekat

Emil Kue bio je apotekar koji je želeo da pomogne svojim mušterijama. Uveravajući ih u efikasnost leka koji im prodaje, ubrzo je otkrio ono što danas nazivamo placebo efekat. To je pojava da kada pacient veruje u lek. Tojest, da čak i supstanca bez medicinskih kvaliteta dovodi do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja. Eksperimentima je dokazano da 50 odsto ozdravljenja zavisi od toga da li bolesnik veruje u lekovitu moć preparata, a samo 27 odsto od farmakološkog sastava leka. Autosugestija i zdravlje dokazano su povezani na primeru placebo efekta. Stručnjaci se slažu da je psiha veoma moćna. Ipak, nauka ne uspeva da odgovori na pitanje zašto onda nismo svi zdravi, uspešni i zadovoljni?
I psiha može da vežba
Obično kada kažemo vežbe zamišljamo mišiće, ali postoji i “autosugestivni trening”. Iako je većini smešno kada čuju: “Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem,” ponavljanje pozitivnih misli je trening za psihu. Naravno, psiha nije igračka, treba biti obazriv i konsultovati poznavaoce metoda. Na prelazu iz dvadesetog u dvadeset prvi vek ruski lekar i naučnik Georgij Sitin razvio je metodu lečenja i podmlađivanja. Ona se temelji na jasno iskazanim mislima i autosugestiji. Pre dve godine, kada je umro Sitin je imao 92 godine, a iz ruske akademije medicinskih nauka potvrdili su da je biološka starost njegovog tela bila četiri decenije. Osnovno pravilo autosugestije glasi da misli treba odlučno i jasno formulisati, bez negativnih reči.

Potrebno je više ponavaljanja ujtru i uveče u miru, dok smo opušteni. Možda odmah po buđenju ili pred spavanje kada su svest i podsvest isprepletane. Stručnjaci tvrde da su rezultati vidljivi već posle dvadesetak dana, ukoliko su ciljevi razumno odabrani. Jedna pozitivna misao, povlači za sobom drugu. Taj pozitivan naboj nam pomaže da se pokrenemo, budemo zdraviji, uspešniji i osećamo se bolje. Autosugestija ima moć da sami sebe nateramo na promene koje želimo, da sa reči pređemo na dela. Ovom metodom svesno odabrani ciljevi postaju deo podsvesti i pretvaraju se u dostignuća. Tada autosugestija i zdravlje stoje u uzročno- posledičnoj vezi. U psihoterapiji neki oblici autosugestije prihvaćeni su kao metod lečenja za bolesti poput fobija ili anksioznosti.

Autosugestija i zdravlje kože
Stručnjaci tvrde da se moć autosugestije najbolje ispoljava kod stanja kože. U našem narodu su od davnina poznate različite bajalice. One se upotrebljavaju za skidanje bradavica sa kože. Takođe je poznato da se jasno formulisane reči bajanja izgovaraju obično noću i tokom određene mene meseca. Zar vam to ne liči na autosugestiju?
Postoje ljudi čija je čaša uvek do pola puna, a nikada do pola prazna. Oni znaju da ništa nije nepromenljivo i nemoguće. Autosugestija može da stvori jedan sasvim drugačiji stav prema životu, da pruži energiju neophodnu za promenu navika i trud u ostvarivanju ciljeva. Kada mislimo na dobro i radimo za dobro, postajemo zdraviji i mentalno i fizički.
Da li autosugestija garantuje uspeh?

Podsvest je iracionalna, emocionalna i ne obazire se na realnost. Tek kada svest koja se kreće u okvirima racionalnosti i realnosti utiče na nju, a nema unutrašnjeg konflikta koji koči proces, autosugestija postaje uspešna. Psihološki metod u kome čovek sam sebi sugeriše da nešto uradi ili ne, ometen je raznim prethodno utvrđenim vrednostima, autoritetima, zabludama i stavovima. Ponekad je potreban stučnjak da učestvuje u razgovoru i pomogne tokom prevrednovanja odgovora na važna životna pitanja. Tek kada preispita i raščisti tu gužvu i donese odluke u skladu sa stvarnošću, pojedinac može pristupiti pozitivnim mislima i autosugestiji. I ne zaboravite, ako se nalazite u teškim uslovima, a ubeđujete sebe kako nema problema, to nije korisna, a neće biti ni uspešna autosugestija.